Pitom kraj s blagom mediteranskom klimom omogućavao je siguran i udoban život. Bio je pogodan za osnivanje naselja. Tragova čovjekovog prisustva na ovom prostoru tijekom minulih stoljeća ima dosta (ulomci keramičkih posuda, amfora, krovnog crijepa, novca, grobova, grobnih priloga, nadgrobnih spomenika, dijelova kamenih sarkofaga i dr.). Prema spomenutim nalazima čini se kako je život na ovom području osobito bujao u antičko i kasno antičko doba. Za najstarije podatke o rogozničkom kraju zahvaljujemo grčkom pomorcu iz prve polovice 4. st. prije Krista. Prema Skylaxu iz Krayande, na obali između Krke i Cetine obitavala su dva ilirska plemena: na sjeveru ove obalne linije, na jednom poluotoku koji je navodno bio nešto manji nego Peloponez, živjeli su barbarizirani Hili u gradu i luci Herakleji. Prema njegovom opisu utvrđeno je da su Hili naseljavali poluotok Bosiljinu zbog čega se taj poluotok još naziva i Hilejski poluotok. Hili su, drže povijesničari, pleme Dorana koji su, došavši iz Sirakruze, osnovali Issu, ali naselili i grad Herakleju, smještenu negdje na rogozničkom području. Za Teutinog rata pali su pod vlast Ilira, što potvrđuje i nadgrobna stela iz tog doba pronađena u Stupinu 1968. Čuva se u muzeju grada Šibenika, a prikazuje Ilire-Hile. Pretpostavlja se da je u uvali Stupina potopljeni ilirski grad, a jedan od tragova tog vremena je pretpovijesna gradina ˝Stupinska glavica˝ s ostacima keramičkih posuda.
Inače, položaj grada Herakleje, koji je kovao vlastiti novac, još je sporan i može biti riješen tek putem novih nalaza. Međutim, neki su arheolzi uvjereni da je zbog idealnog sidrišta za trgovačke brodove Herakleja bila upravo na rogozničkom području.
