Rogoznica, mirno i toplo mediteransko mjesto na samom kraju Sjeverne Dalmacije. Proteže se uzduž 50 km obale te je idealno mjesto za odmor s obitelji i prijateljima. Rado je posjećuju i nautičari jer je poznata kao jedna od najljepših i najsigurnijih luka na Jadranu. Plaže su u Rogoznici šljunčane, ima i ponešto stijena, a svako naselje nudi skrovita kupališta u brojnim malim uvalama. Rogoznica je poznata i po čitavom nizu zabavnih i kulturnih manifestacija, u organizaciji Turističke zajednice, to je vrijeme kada ulice odišu posebnom atmosferom.
Središte se Rogoznice nalazi na poluotoku gdje su se uglavnom zadržale stare kamene kuće, što rogozničkoj rivi daje autentičnu mediteransku atmosferu. Veći dio otoka prekriven je borovom šumom te je idealan za šetnju i ostale vrste rekreacija. Rogozničko područje u središtu je hrvatskog primorja. Smješteno je na krajnjem jugoistočnom dijelu Šibensko-kninske županije, na granici sa Splitsko-dalmatinskom županijom. Na rtu Ploče ili Planka sudaraju se jugo i bura, topla i hladna struja. Klima je jedan od najvažnijih atraktivnih turističkih elemenata, a na rogozničkom području prosječno ima 2600 sunačanih sati. Tijekom četiri ljetna mjeseca u prosjeku ima svega od 4 do 7
Turizam – Mnogobrojne plaže u Rogoznici pružaju mogućnost odabira pa i oni najzahtjevniji mogu naći svoj kutak. Rogoznica raspolaže sa 6,500 ležaja u privatnom smještaju i dovoljnim brojem restorana, koji mogu zadovoljiti ukus svakog gosta, a posebno ljubitelja ribljih specijaliteta.Turizam u Rogoznici ima veoma dugu tradiciju postojanja još od 1870. Godine. Iste godine inozemni gosti su otkrili Rogoznicu kao poželjnu turističku destinaciju te je otvoren i prvi hotel obitelji Lušić-Rankovi, a zvao se Rogoznica. Tadašnji najbrojniji gosti bili su iz Austrije, Češke i Italije.
Jezero Zmajevo oko jedinstven je hidrogeomorfološki fenomen istočne obale Jadrana, u kojem se zbog posebnih fizikalno–kemijskih svojstva razvila osebujna flora i fauna. Smješteno na poluotoku Gradina, uz tanku prevlaku koja razdvaja uvale Solinei Koprišće. Okruženo je okomitim stijenama, visokima od 4 do 24 metra. Površina jezera iznosi oko 5300 m², a najveća izmjerena dubina je 15 metara.
Jezero nema vidljive površinske veze s okolnim morem, ali uočljiva je mediolitoralna stepenica, to dokazuje da se u jezeru osjećaju morske mijene, odnosno da postoji izmjena jezerske i morske vode kroz pukotine i kanale u poroznom vapnencu. Jedinstven i poseban okoliš Zmajevog oka, s debelim donjim slojem sumporovodika, posljednjih je godina zaineteresirao brojne domaće i strane znastvenike, a zbog meromiktičkih i anoksičkih uvjeta jezerske slane vode uspoređuju ga s Crnim morem, fjordom Framvaren u Norveškoj ili kraterskim jezerom Pavin u Francuskoj.
Tijekom stoljeća događalo se da jezero „prokuha“, ili kako kažu znanstvenici, da dođe do prevrtanja vodenog stupca . Uz tu neobičnu prirodnu pojavu domicilno stanovništvo ispredalo je legende. Jedna od njih je i priča o braći od kojih je jedan bio slijep. Dijeleći nasljedstvo zdravi je brat prevario slijepog, a ovaj ga je prokleo riječima: “ako nisi pravedno podijelio, neka se sve pretvori u jezero“. Tako je i bilo. Međutim, u jezeru koje ponekad pijeni i ključa, živio je i zmaj. Ovaj rogoznički zmaj, kaže lokalna predaja, bio je nemilosrdan – naplaćivao je krvavi danak, svake godine uzimao je naljepšu djevojku i najdeblju ovcu. Postoji i druga priča. Zmaj Murin, vanbračni sin Here i Posejdona,iz svojih je dvora na otoku Velika Smokvica vladao polisom Herakleja. Štito je stanovnike od osvajača i pljačkaša, a oni su mu svake godine, na najduži dan, morali dati naljepšu djevojku za ženu. Nijedna nesretnica nije preživjela prvu bračnu noć. Legenda kaže da se jednog dana, na krilatom konju Pegazu, pojavio heroj Aristoles, praunuk argonauta Jasona. Zaljubio se u djevojku koja je sutradan trebala biti nevjesta strašnome zmaju. Mladi je junak izazvao Zmaja na dvoboj i kopljem, koji je uz pomoć Hefesta i mjesečeve prašine iskovala moćna božica Atena, smrtno ranio neman. Umirući, Murin je kanđama iskopao vlastite oči. Jedno je oko bacio daleko iza Mljeta, a drugo mu je samo isklizlo pod noge i istopilo kamen. U kamenu udubinu slilo se more i nastalo je jezero, znakovita imena Zmajevo oko